Originalni autorski tekst
Originalni stihovi
Ponovo sam u tvome gradu
I opet čujem već poznat glas
Koji mi budi onu staru nadu
Da si moja, da je ovo spas
Tvoje ruke drhte polako
Dok ti suza u oku sja
Ne plači mila, još držim te jako
Nije ovo kraj našega sna
Na pustom peronu ostajemo nijemi
I kiša počinje, tvoje lice blijedi
A vrijeme ne čeka, odnosi nam sve
Ja te se sjećam samo kroz svoje pjesme
Pomisliš li nekad' šta je moglo biti?
Da smo se samo mi čekati znali
Da li ti još moj zagrljaj fali?
Smije li čovjek ovakve želje sniti?
Sve moje pjesme su mostovi od papira,
Svaka na kraju do tebe me vodi
I gitara u mraku što tiho svira
Uvijek zna da svaku notu pogodi
Korak po korak, kiša te krije,
Hladan je zrak.
Ono što bih, sad važno nije,
Gubi se trag.
Sve moje pjesme su mostovi od papira,
Svaka na kraju do tebe me vodi
I gitara u mraku što tiho svira
Uvijek zna da svaku notu pogodi
Posljednje svjetlo se gasi polako
Ne plači mila, ni ja nisam plak'o
Opet odlazim sam i ove noći
I znam...
Samo kroz pjesmu ti ćeš mi doći